O nevidljivim suputnicima – prevođenje

Tribina o nevidljivim suputnicima u “Botaničaru” poticaj je za ovo malo razmišljanje. Tko su nevidljivi suputnici?! Pokušajmo otkriti!

Vjerojatno nikada neće prestati rasprava što je bitno za dobar prijevod. Jeli to samo znanje jednoga i drugoga jezika, sposobnost da se pravilno transformira misao iz jednog jezika u drugi ili nešto treće. Za dobar i kvalitetan prijevod potrebno je sve navedeno! I znanje jezika (iako, čim više znaš, tim više se čini da se mogla upotrijebiti bolja riječ, slikovitija, bogatija, ljepša, koja bolje približava autorovu ideju), i znanje iz književnosti, kako bi se autora moglo smjestiti u pravo književno vrijeme i kontekst koji ga okružuje, i malo začina, u vidu intuicije i mašte, svakako i doza kreativnosti kad u gluho doba noći kuckaš prijevod ponekog romana ili pokušavaš dočarati neki stih. 

Povezanost autora i prevoditelja također je jako važna. Ukoliko je riječ o živućem autoru, tada je izvrsna ideja kontaktirati ga i zamoliti da prevoditelju bude na usluzi za pitanja i odgovore, i da mu pomogne prenijeti što bolje, točnije i ljepše neku misao, koja ima svoje specifično značenje u originalnom jeziku, jeziku kojim piše sam autor. Iz takvih ozbiljnih suradnji uvijek se iznjedri i odličan prijevod, na zadovoljstvo svih čitatelja, jer u potpunosti mogu uživati u svim nijansama, koje su dostupne ljudima, koji govore jezik autora. 

Tzv. „male“ književnosti posebno su u tome osjetljive. Treba razumjeti specifične izraze, humor i način izražavanja pisaca iz „malih“ književnosti (ako takve uopće postoje!), u koje spadaju i hrvatski, ukrajinski, slovački i ostali jezici, koji ne spadaju u spektar engleskog, njemačkog, kineskog……

Prijevod je doista i vrlo samotnjački posao, gdje zapravo prevoditelj komunicira sa autorovim djelom neprestano, svakodnevno, ali u svojim mislima, tražeći najbolje rješenje. Često se dogodi da prevoditelj čita djelo i nekoliko puta, kako bi ga „usvojio“, apsolvirao i istaknuo njegovu poantu ili bit. Da, književni prevoditelj mora biti asertivan i isticati neke dijelove, ili se oko njih i najviše truditi, koji oslikavaju glavnu misao ili poruku djela. Često se pri tome dogodi da se baš kao i autor, „zaljubi“ u određene pasuse, misli – vodilje ili čak neke od glavnih junaka nekoga djela. Čim više emocija – tim bolji prijevod, jer će se empatijom više potruditi naš spominjani prevoditelj da bude čim bolji, čim uvjerljiviji. Tako to biva ako Ti je do nekoga stalo. Rezultat: odličan prijevod!!!! A to je jedini cilj. I još – i prevoditelji, baš kao i autori, dobivaju nagrade za svoj predani rad, te se svake godine u Hrvatskoj dodjeljuje i nagrada za najbolji prijevod književnoga djela. Lijep motiv za sve prevoditelje da se za njih čuje, da postanu vidljiviji, jer – zapravo su prevoditelji nevidljivi suputnici svakoga čitanja knjige, napisane na stranom jeziku.