Međunarodni dan kave

U jednom turskom hotelu, pila sam u sjeni nara najbolju kavu na svijetu. I to od pistacija. Blagog okusa, ali ne preslatkog, bila je baš ugodno piće pred san. Titra nepce, mekoća – dovršava se čitanje knjige i sumiraju utisci…Oda kavi…

Divan miris, divan okus – i u tome trenutku ja na vrhu svijeta. Očarala, zarobila me ta kava od srca – i družim se s njom do današnjih dana. Džezvica za rano jutro, popodnevna za tračanje i razgovor…..

Najbolju definiciju kave dala je predivna Julijana Matanović, čiju sam knjigu vrlo pažljivo pročitala – a zove se: „I na početku i na kraju bijaše kava“. Kava razgovoruša, kava sikteruša, kava putna ….Ima je – za sve dane i prigode.

Julijana u svom kolokviju o kavi mudro kaže da se bez priče možda i može živjeti, kao što se može živjeti bez kave, ali priča i kava priskrbljuju životu ono nešto više.
Radujem se što ću danas u „Esplanadi“ zamijeniti stih – za kavu, povodom Međunarodnog dana kave. A Vi? Jeste popili svoju prvu kavicu?! 😊))